Ljudi često zamišljaju kraljevstvo Božje kao neku zemaljsku državu sa svojim teritorijem. Samo da se prijeđe preko te granice, da se stane pod tu zastavu, da se dobije ta putovnica, i eto boljega života.
Uvod u pokajnički čin: Ove srijede smo započeli 40 dana priprave za Uskrs, primanjem pepela u znak skrušenja i pokajanja. I Isus je bio iskušavan 40 dana u pustinji prije svog javnog nastupa. Zamolimo Gospodina da i u nama kroz ovo korizmeno vrijeme dozriju prave odluke, riječi i djela, te se o slavlju Uskrsa radujemo iskrena srca i čestita obraza. A ponajprije pokajmo se za svoje grijehe.
Mnogi od naših gastarbajtera su se na vlastitom primjeru uvjerili kako bolji život ne ovisi isključivo o tome gdje ćemo živjeti, što ćemo raditi i kako ćemo biti plaćeni za to. Jer što koristi čovjeku i da cijeli svijet stekne, a izgubi one koji su ga jedino pravo voljeli? Ili ako izgubi zdravlje? Ili volju i smisao za radost u životu. Takvima srce ne može biti puno radosti i miline, bez obzira kako bogati bili. A upravo to se dogodilo mnogim našim znancima i poznanicima, koji su u potrazi za boljim životom krenuli put inozemstva.
S Božjim kraljevstvom nije tako. U Božjem kraljevstvu svaki od nas se s pravom može nadati sreći, i radosti, i zdravlju duše i tijela. Jer kraljevstvo Božje nije ovdje ili ondje na kugli zemaljskoj, nego je ono prvenstveno u srcu svakog čovjeka. Na mjestu gdje se sastaju ljudska i Božja volja, u čovjekovoj savjesti. To Isus navješćuje kad kaže: „Približilo se kraljevstvo Božje: Obratite se i vjerujte evanđelju“. Ako želimo da nam život bude bolji, trebamo ga početi poboljšavati počevši od svoje najveće blizine – od samoga sebe. Za nove rezultate, potrebno je novo razmišljanje i novo djelovanje. Potrebno je obraćenje.
Zamislite kakvog bi uspjeha s kavom imala domaćica koja bi u kavu svaki puta umjesto šećera dodavala sol. I sama zna, i po drugima sudi, da joj kava ne valja, a svaki puta istu pogrešku učini. Nije nemoguće da bi se ljutila i na sebe i na ljude oko sebe, i na kavu koja isto „više nije kao prije“. Ali kava se neće poboljšati sama od sebe, dok domaćica ne postane svjesna (a) da je pogreška u njoj, a ne u kavi ili drugima; dok se ne potrudi (b) nabaviti šećer umjesto soli za kavu, te dok naposljetku (c) kavu zasladi šećerom. A nerijetko se ponašamo poput ove lude domaćice: žalimo se na primjer na nemir i svađe po obiteljima ili među susjedima, uvijek okrivljujući onog „drugog“, a da se nikad pravo na zamislimo i razmislimo kako ja doprinosim toj svađi u kući ili oko kuće, kako ja reagiram na provokacije i izazove, je li moja reakcija doprinosi da se naši odnosi poprave ili još više „dolijeva ulje na vatru“, kako stariji znaju reći. I pri tom druge uvijek nađemo dežurnog krivca, samo da sebe ne bi morali preispitati i promijeniti. Jer mi smo kao uvijek pravedni, pošteni, dosljedni, ispravni u svojim riječima i postupcima, a drugi su nepravedni, nepošteni, nedosljedni i neispravni. A kava i dalje ostaje slana. I nema teorije da se promijeni, dok mi sami kod sebe nešto ne promijenimo.
Što i kako da mijenjamo kod sebe? Molitva, post i milosrđe – stari je recept kako poboljšati svijet počevši od sebe. Tek smo na početku korizme, ali molitva, post i milosrđe još će se puno puta spominjati tijekom ovog vremena priprave za Uskrs.
Molitva nas povezuje s Bogom. Svoje misli, razmišljanja, osjećaje povezujemo i dijelimo s Bogom. A on nam otvara nove vidike naših svagdašnjih situacija. Zato si treba dati vremena za smirenu svakodnevnu molitvu, da bi mogli početi razmišljati na Božji način o svom životu. Pet minuta, pet minuta – ali dati si priliku da se čovjek sastane sa sobom i sa svojim Bogom, bilo u vlastitom domu kad svi odu, bilo šetajući posljednju stanicu pred odlazak na posao, bilo navrativši u mir koje otvorene crkve. Kršćanin bez molitve je poput čovjeka bez vida očinjega – puno toga ostaje sakriveno i puno toga nedoživljenog. Molitva nam otvara oči duše da spoznamo svijet kakav je u Božjim očima. Tada tek znamo što nam je činiti i na koji se način mijenjati.
Znati sebi reći „NE“, pravi je post koji mnogi nisu u stanju obdržavati. Ali nema zrelog ni čovjeka, a kamoli vjernika koji ne zna reći sebi „Ne“, i to ne samo kad su grešne i loše stvari u pitanju. Treba znati sebi reći „Ne“ i kad su stvari po sebi dobre, ali meni u izvjesnom trenutku nisu na korist. Što ima loše npr. u gledanju televizije? Ukoliko se želiš informirati ništa, ali ukoliko te tako dobivene informacije ražeste da se poslije ljutiš i psuješ na svoje ukućane, onda bi bilo bolje da si postio ne gledajući televiziju. I tome slično. A milosrđe ili ljubav ni ne treba posebno objašnjavati.
Dakle, post, molitva i milosrđe – krenemo li tim putem, možda se ni nakon četrdeset dana ne budemo zaustavili. Kroz molitvu Bog nam daje spoznaju. Kroz post nas usmjerava na ono bitno i važno u životu. Kroz djela milosrđa Bog nas krijepi da naša molitva i post ne ostanu jalovima. Jer bolje je jesti čokoladu, nego ljude. Oni od Božjega kraljevstva odavno su to shvatili. Zahvaljujući molitvi, postu i milosrđu.
Molitva vjernika: Gospodinu, koji nam daje ovo vrijeme priprave za Uskrs kao prigodu da preispitamo svoj život, uputimo svoje molitve:
Gospodine, pomozi nam da otkrijemo prave vrijednosti u životu, molimo Te.
aGospodine, pomozi nam da znamo prepoznati i na ispravan način prihvatiti vlastite slabosti i pogreške, molimo Te.
Gospodine, pomozi nam da obnovimo svoju osobnu i zajedničku molitvu, molimo Te.
Gospodine, pomozi nam da znamo postiti od pomodnih trendova koji nas zarobljavaju, molimo Te.
Gospodine, pomozi nam da naša srca budu uvijek otvorena za potrebnike, počevši od članova naše obitelji, molimo Te.
Gospodine, pomozi nam da budemo ono što jesmo, i to u najljepšem izdanju, molimo Te.
Gospodine Bože, Ti znaš da čovjeku nema sreće dok se ne vrati sebi i Tebi u sebi. Obrati nas od naših lutanja i daj da sve više vjerujemo Tvome evanđelju. Po Kristu. (Dario Tokić/Nedjelja.ba)