Katolička Crkva tijekom godišnjega blagoslova obitelji bilježi statistike o broju vjernika, obitelji, umrlih, krštenih, vjenčanih... U nastavku donosimo podatke za 2017. u Bosni i Hercegovini.

Ljudi često zamišljaju kraljevstvo Božje kao neku zemaljsku državu sa svojim teritorijem. Samo da se prijeđe preko te granice, da se stane pod tu zastavu, da se dobije ta putovnica, i eto boljega života.

Uvod u pokajnički čin: Ove srijede smo započeli 40 dana priprave za Uskrs, primanjem pepela u znak skrušenja i pokajanja. I Isus je bio iskušavan 40 dana u pustinji prije svog javnog nastupa. Zamolimo Gospodina da i u nama kroz ovo korizmeno vrijeme dozriju prave odluke, riječi i djela, te se o slavlju Uskrsa radujemo iskrena srca i čestita obraza. A ponajprije pokajmo se za svoje grijehe.

Uvod: Moći su u Crkvi oduvijek bile predmetom posebnog štovanja i pažnje jer su tijela blaženika i svetaca, koja čekaju uskrsnuće, na ovoj zemlji bila živi hram Duha Svetoga i sredstvo njihove svetosti, koju je Apostolska Stolica priznala beatifikacijom i kanonizacijom.[1] Moći blaženika i svetaca ne smiju se izlagati štovanju vjernikâ bez odgovarajuće potvrde crkvene vlasti koja jamči njihovu vjerodostojnost.

Tradicionalno se znamenitim moćima smatraju tijela blaženika i svetaca ili veliki dijelovi tijelâ ili čitava zapremina pepela nastalog spaljivanjem. Tim moćima dijecezanski biskupi, eparsi i svi oni koji su im u pravu izjednačeni, i Kongregacija za kauze svetih posvećuju posebnu brigu i pažnju kako bi se zajamčilo njihovo čuvanje i štovanje te izbjeglo njihovu zloupotrebu. Treba ih, stoga, čuvati u zapečaćenim urnama za to određenima i držati na mjestima na kojima se može jamčiti njihovo sigurno čuvanje, poštivati njihova svetost i promicati njihovo štovanje.

Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, koja ove godine pada 14. veljače, u Katoličkoj crkvi započinje korizma, četrdesetodnevna priprava za Uskrs. Od kraja 11. stoljeća vjernici se na taj dan posipaju pepelom od blagoslovljenih maslinovih ili palminih grančica. Taj pepeo označava ozbiljnost i pokoru čime je obilježeno cijelo korizmeno vrijeme, te nadu u uskrsnuće. Od 5. stoljeća u središtu priprave za Uskrs je post, a budući da nedjeljom nitko ne treba postiti, početak vremena posta pomaknut je u 6. ili 7. stoljeću sa šeste nedjelje prije Uskrsa na srijedu koja je prethodila toj nedjelji.

Posti od površnosti, zavisti, laži, neljubaznosti, oholosti...“Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome!“ Budi veseo, budi radostan, ne žalosti se već zahvaljuj za ono što imaš. Korizma se mora dogoditi u nama. Molitvom se približimo Gospodinu. Pustimo Mu da nas mijenja i da uđe u naš život. Neka naša vjera raste i množi se. Neka u toj vjeri rastemo. Ufajmo se u Gospodina i ljubimo ga jer njegov Sin na križu jest dokaz njegove ljubavi prema nama. U korizmi pustimo da nas mijenja i na Uskrs se probudimo novi!