Zašto školski vjeronauk i župna kateheza?

Prigodom početka nove katehetske i školske godine u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski uputio je poruku svima koji su na izravan ili neizravan način uključeni u odgoj i poučavanje mladih naraštaja. Poruku prenosimo u cijelosti:

Na početku nove školske i vjeronaučne godine sve nas pozivam da se ne oglušimo na Isusov poziv i ne budemo zapreka i smetnja mladima i djeci da se približe Isusu. Iako umoran, kada su učenici priječili majkama da mu donose djecu, Isus je uzviknuo: Pustite malene k meni, takvih je kraljevstvo nebesko.

Vas dragi roditelji i odgojitelji pozivam da shvatite i prihvatite koliko je važna pouka u vjeri i da je vaša zadaća omogućiti vašoj djeci i mladima da upoznaju Isusa. Uvjeren sam da se ne može zavoljeti ono što se ne poznaje. Vi ste prvi učitelji vjere svojoj djeci prije svega svojim vjerničkim stavom i primjerom života. Uz vaše svjedočenje i prenošenje vjere djeci i mladima treba pružiti cjelovit rast u spoznaji. To je odgovor na pitanje zašto vjeronauk u školi. Školski vjeronauk smo uveli, da uz ostale spoznaje koje školski sustav pruža, djeci pomogne da upoznaju vjeru i susretnu se s osobom Isusa Krista, njegovom objavom i djelom spasenja. Prevažno je da svaki roditelj ili staratelj upiše svoje dijete na školski vjeronauk i pomaže mu da njegova spoznaja postupno prerasta u životno uvjerenje koje će se pokazivati i dokazivati životom vjere. Svaki roditelj kojemu je stalo da baštinu vjere prenese svojoj djeci, uz obiteljski odgoj u vjeri, vodit će brigu i o školskom vjeronauku svoga djeteta.

Naredba iz monstruoznog „Mlaćinog dnevnika“ govori sve o koncepciji Ratnog predsjedništva Bugojno: „Sa HVO-om nema pregovora, osim ranjenih, poginulih i teških ranjenika“, zabilježio je Mlaćo.

Posljednji popis pučanstva u Bosni i Hercegovini iz 2013. samo je jedan od pokazatelja koji zorno svjedoči o stradanju bugojanskih Hrvata; Od 16 031 Hrvata, koliko ih je 1991. živjelo u Bugojnu, danas u tome gradu živi samo njih oko 4 500. No, nakon što su objavljeni rezultati, jedan je popisivač (Hrvat), uz uvjet da ostane anoniman, svjedočio kako je taj podatak zapravo nevjerodostojan. Tvrdi, naime, kako je popisao i brojne sunarodnjake koji su se doma vratili samo kako bi ih popisali, inače su svoj novi život započeli daleko od zavičaja.

No što su sve prošli, dobro Hrvata uopće više ima u ovome nekad njihovu gradu. Jer, ne samo da su teški ratni stradalnici, već su i poslijeratne žrtve nepravde, pravosudne prije svih; A kad se o tomu govori, nezaobilazna je tema Dževad Mlaćo – bugojanski ratni gospodar života i smrti.