Krajem mjeseca studenog 2017. godine u župi Srca Marijina Skopaljska Gračanica, započeli smo s unutrašnjim uređenjem župne crkve. Radi se o kompletnom renoviranju, radovi na elektro instalacijama, toplotna izolacija, instalacija toplotnih i rashladnih uređaja, žbukanje i bojanje crkve, nova rasvjeta u crkvi, ozvučenja crkve, te postavljanju poda u sakristijama i na koru crkve. Radove izvode sami župljani župe u suradnji sa firmom ROFIX, a pod vodstvom građevinskog inženjera gosp. Mladena Biokšića. Veći dio ovih radova financiraju Središnji državni ured za Hrvate izvan RH i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje RH. Ostali dio financira se darovima vjernika.

Unutrašnje uređenje crkve bilo je nužno jer se pojavila vlaga na zidovima, a posljedica toga bila je oronulost kompletne crkve. Nakon rata, djelomično obnovljena crkva je bila prekrivena šindrom. Zbog dotrajalosti šindre crkva je prokišnjavala, a što je dovelo do ovakvog stanja crkve. Prije samih radova kompletna stara žbuka se morala ukloniti (obiti). 

Prva nedjelja došašća donosi poruku pokore, molitve i dobrih djela. Druga nedjelja zove se Ditići, Djetići. Tada su u prvome planu djeca koju treba otkupljivati darovima s popratnom poukom o posluhu i dobroti u životu. Kod nas je Treća nedjelja došašća značajna, jer je ona proglašena Nedjeljom Caritasa, što se uklapa u adventsku i božićnu darežljivost onima kojima smo kao braća i sestre dužni pomoći. To je naša kršćanska socijalna osjetljivost. Inače Treća nedjelja nosi naslov Materice, što znači da posebnu pozornost moramo posvetiti majkama i ženama. Na ovu nedjelju imamo materinsko načelo, a ono je ljubav. Ideja Caritasa tako se izvrsno poklapa s materinstvom. Četvrta nedjelja došašća posvećena je očevima naših obitelji i zove se u narodnoj tradiciji Očići. Na Badnji dan sjećamo se prvoga roditeljskog para Adama i Eve, a odmah sutradan na Božić dominiraju našom sviješću novi Adam i nova Eva, tj. Gospa Majka i Isus Adam! Svake nedjelje došašća, na adventskom vijencu pali se po jedna svijeća više. Četiri svijeće simboliziraju godišnja doba: zimu, proljeće, ljeto i jesen, zatim razdoblja Božjih zahvata u povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Njihov plameni kliktaj najava je božićne radosti i sreće. (Anđelko Katanec)

Na mnogo se mjesta i na mnogo načina govorilo o različitim dolascima Gospodnjim. Kroz vrijeme došašća mi si uvijek iznova posvješćujemo Božju blizinu razmatrajući prošlu, sadašnju i buduću dimenziju Isusova dolaska. Isus je riječ Božja po kojoj je stvoren svijet. On je, zatim, došao k nama u Betlehemu kao čovjek nama u svemu jednak – osim u tome što je u svemu vjerno izvršio volju Božju. Isus je ubijen, no nakon smrti na križu, on je uskrsnuo i kao takav je po svome Svetom Duhu prisutan u svijetu danas, no mi ga još uvijek očekujemo u njegovom tzv. drugom dolasku. Dakle, Isus je već došao, on je ovdje i on dolazi. Već je došao, tu je, ali još nismo dočekali konačan susret s njime.

Na blagdan svetog Nikole 06. 12. 2017. u župi Srca Marijina u Skopaljskoj Gračanici u jutarnjim satima nakon završetka Svete mise zornice sveti Nikola je obradovao najmlađe župljane koji redovito svako jutro dolaze na Svete mise zornice. Iako ove godine dolazak svetog Nikola nije bio najavljen, veliki je broj mališana bio prisutan na Svetoj misi. Sveti Nikola ostao je iznenađen da veliki broj djece redovito dolazi na Svete mise zornice svako jutro.

Na prvu nedjelju došašća smo zapalili jednu svijeću na adventskom vijencu. To je jedno malo svjetlo koje stoji nasuprot mučnom i tamnom svijetu. Palimo to svjetlo na svijeći jer smo ljudi nade, jer smo ljudi čija se vjera očituje u iščekivanju i spremnosti za dolazak našeg Gospodina. On je naš gospodar, naš Bog, naš spasitelj i trebali bismo uvijek biti spremni za njega. Njega čekamo kao što sluge čekaju gospodara, ali možda je ljepša slika djece koja čekaju svoga oca, zaručnice koja čeka svoga zaručnika, izgubljene ovce koja se nada svome pastiru jer u nemoći čekamo onoga koji će nam pomoći. Zato je naše iščekivanje vrijeme radosti. Tu radost lijepo izražava himan monastičke liturgije: Gledaj! Vladar zemlje će doći, Gospodin koji će s nas skinuti teško breme sužanjstva. Gospodin će doći brzo, neće zakasniti. Gospodin će rasvijetliti i najtamnija područja. Moramo prepoznati tu žurnost u malenom plamenu naše svijeće. Upalili smo svijeću jer znamo da je Kristov dolazak povezan s našim trudom oko izgradnje kraljevstva nebeskog. Zapaliti svijeću, nahraniti gladnoga, pohoditi bolesnoga, pomiriti zaraćene, moliti za obraćenje, pozdraviti usamljene i zaboravljene radeći sve to požurujemo njegov dolazak. (Anđelko Katanec)