Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić u subotu je boravio u Bugojnu gdje je predvodio svečano misno slavlje u župi Sv. Ante Padovanskog. Kardinal je pod Misom podjelio sakrament svete krizme za 39 krizmanika koji su okuženi svojim obiteljima i kumovima popunili bugojansku crkvu.

Istoga dana kardinal Puljić je u župi Sv. Ilije proroka Kandija kod Bugojna podjelio sakramente prve svete pričesti i potvrde. Sakrament krizme kardinal je podjelio za deset kandidata te je četvero djece primilo prvu pričest.

Neka Uskrsli unese svjetla u sumornu javnost

Uskrsnu poruku kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog prenosimo u cijelosti:

„Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću“ (Rim 6,5)

Papa Franjo za korizmenu poruku u 2019. citira Predslovlje korizmeno uvodeći u proživljavanje ovog vremena „da radosno čekamo vazmene blagdane, pokorom čistimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi te nas primanjem svetih otajstava obdari svojim božanskim životom“.

Škola Križa

I ove smo godine išli u „školu Križa“ razmatrajući Križni put gdje smo proživljavali i usvajali otajstvo Kristove muke. Prevažno je iščitati u toj pobožnosti očitovanu Božju ljubav kojom je Bog darujući svojega Sina, pokazao koliko mu je stalo do čovjeka. „Zakon o ljubavi jest zakon srca; on uređuje čuvstva, mijenja sklonosti, ulijeva ulje mira i krotkosti u rane ogorčene i uvrijeđene volje“ (J. Stadler, poslanica u korizmi 1916). Također smo mogli u tom otajstvu Kristove muke otkriti strahotu grijeha. Današnjem je čovjeku otupjela savjest i osjećaj za grijeh u njemu je izgubljen. Križni put nas uči otkriti strahotu grijeha. U ovoj agresivnoj klimi sebičnosti i oholosti, hodeći za Kristom na Križnom putu, učimo se poniznosti i velikodušnosti koje su tako potrebne za međusobnu suradnju i suživot. U ovom sumornom ozračju mržnje i isključivosti, na Križnom putu učimo praštanju. Prvo sami molimo oprost naših grijeha kroz skrušenu ispovijed, ali i mi poput Isusa molimo za sve one koji su nam nanijeli rane, kao i za one koje smo mi ranili. Tako nam Kristov križ postaje, ne samo simbolom kršćanstva, nego i sadržajem našeg življenja, nastojeći svaki dan polagati ispit „noseći svoj križ za Isusom“.

Piše: Anto Orlovac

Obraćenje treba svima

Isusova prispodoba koju smo danas čuli obično nosi naslov: Izgubljeni sin (Biblija Stvarnosti) ili Izgubljeni i nađeni sin (Jeruzalemska Biblija i Šarićev prijevod). Tako smo je naučili zvati prispodobom o izgubljenom sinu.

Bog voli slobodna čovjeka. Takvim ga je stvorio. Čovjek ne smije biti ničiji rob, pa ni svoj vlastiti. Samo Bogu smije služiti i s njime se družiti. A baš je Bog jamac njegove slobode i dostojanstva. Izraelce, izabrani narod, izveo je iz egipatskog sužanjstva i skinuo s njih «sramotu egipatsku» (1. čit.), Krist nas je oslobodio od grijeha i poziva nas po apostolu da se pomirimo s Bogom (2. čit.), a u evanđelju nas Isus prelijepom prispodobom potiče da shvatimo kako život izvan kuće i ljubavi Očeve znači padanje u nutarnje ropstvo bilo grijeha, bilo umišljene pravednosti. Mlađi sin koji je oca duboko uvrijedio, lakše to spoznaje i priznaje nego stariji koji tvrdoglavo misli kako on sve može svojom pravednošću kojoj je on sam mjera. Takav se teže obraća. Korizmeno bogoslužje nas uvijek iznova poziva na obraćenje i odbacivanje ropstva grijehu i zlim navikama. Uskoro će Uskrs. Pripravimo se na njega dobrom sv. ispovijeđu, a na ovo sveto misno slavlje iskrenim pokajanjem.